17. mjeseci :)

U ovoj tišini, gdje čujem samo njega kako diše, prisjećam se svega što je bilo u ovih 17. mjeseci. A bilo je mnogo toga. Smijali smo se, plakali, grlili, ljubili, svađali. A sve što je bitno, bitno je da smo sve to zajedno radili. Toliko smo učvrstili našu ljubav za ovih 17. mjeseci. Toliko smo vezani jedno za drugo. Toliko smo potrebni jedno drugom. Jednostavno ne znam spavat bez njega. Kad jedem sama, bar njemu zalogaj odnesem čisto da se računa da smo zajedno jeli. A on, onako poseban i dalje mi ljubav pokazuje što me jako stisne kad zagrli i ne pušta dok ne skonta da ne mogu da dišem. Dok perem suđe dođe zagrli me, i usput mi svuče trenerku i lagano odšeta kao da ništa nije uradio. I stojim tako kao idiot na sred kuhinje sa svučenom trenerkom. A on se smije. I volim ga baš zbog svega ovog. Što je budalast. Što me nasmije i kad se pokušavam ljutiti na njega. I zbog svega toga je on baš taj.
Naveče dok gledamo CSI: Miami, češkam ga, zna da mi to i nije baš najdraži posao, pa mi kad legnem počne da priča sve moguće ljubavne rečenice. A ja uživam, i želim da nikad ne prestane. Onom rečenicom: " Meni je lijepo s tobom. I sretan sam. Kad budemo imali bebu biću potpun. I volim što ćeš je baš ti roditi, i što si baš ti ta. " , iznova me i iznova kupuje. I onda vjerujem onom sjaju u njegovim očima, vjerujem vrelim poljupcima, najtoplijim zagrljajima i znam da sam najsretnija žena s njim. I onda zahvalim Bogu na ovome što već imam. I vjerujem, da On najbolje zna kad će biti pravi trenutak da nas bude troje. Zato više i ne požurujem ništa.
I ne bi on bio on kad me ne bi juče iznenadio 🙂
Juče mi kupio veeeelikog medu. A ja sam mu se obradovala ko malo dijete.
I cijeli se da sa njim igramo. Pričamo mu naše gluposti.
Hvala Bogu pa je samo igračka xd.
975. days :$ <3

nekozazauvijek
Jedne večeri u postelji, zarekla sam se da ću ga voljeti do kraja života. Tako te riječi, tada izgovorene, još stoje u mom jastuku !

2 komentara

Komentariši